Prvi dio crkvene ili liturgijske godine zove se Božićno doba. Središte tog vremena je blagdan Isusova rođenja, Božić. Priprava za blagdan Božića zove se Advent ili Došašće.
Samo značenje riječi advent dolazi iz latinske riječi „ advenire „ što znači „ dolazak „. Čekamo dakle, dolazak Isusa Krista u naš svijet.
Biskup Perpetuus iz Toursa 490. godine službeno je proglasio Došašće pokorničkim vremenom u franačkoj crkvi naređujući tri dana posta svakog tjedna od 11. studenog, blagdana svetog Martina, do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično korizmi, originalno se nazivalo – Četrdesetodnevni post Svetog Martina. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.
Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog došašća bila je u sukobu s dužom i pokorničkom praksom franačke crkve. Kompromis je postignut u 13.stoljeću, a kombinirao je post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije. Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugog vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizme i vremena došašća.
Benediktinac Anselm Grun kaže da Crkva o tom Isusovu dolasku govori na trojak način: o Isusovu dolasku njegovim rođenjem prije 2000 godina, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas i o Njegovu dolasku u slavi na kraju vremena.
Mistici govore da Bog dolazi u svakom trenutku. Pitanje je primjećujemo li Njegov dolazak ili smo previše zaokupljeni sobom i ne čujemo Njegove tihe poticaje u našim srcima. Ako smo u dodiru sami sa sobom, „ kod sebe, doma „ onda ćemo čuti Njegovo kucanje i pustiti ga da uđe u naše srce – navodi Anselm Grun u svojoj knjizi „Božić – Slavljenje novog početka „.
Komentari