Božić je pred vratima. Pored duhovne, u tijeku su i druge pripreme kako bi i ovi blagdani u okruženju najmilijih prošli u radosti. Proslava u našim krajevima oduvijek je podrazumijevala, prema mogućnostima, bogatu trpezu. No, što je trpeza bez meze odnosno domaćih sušenih kobasica, pečenice i pršuta? Slasni zalogaji suhog mesa koji podsjećaju na rano djetinjstvo u rodnom kraju, ovih dana zadovoljit će nepca brojnih Duvnjaka koji ga ni ove godine nisu mogli samostalno pripremati.
No, danima ranije za veliki dio njih, na Eminovu selu obrađivalisu ga i sušilivrijedni članovi obiteljiKrišto. Na tisuće komada mesa, tako je od prije nekoliko tjedana kada je kolinje i završilo, prošlo, ali i danas prolazi kroz njihove ruke, osobito mladog Josipa i oca mu Drage. Tijela umorna, ali lica zadovoljna jer iza njih su naporni dani.
„Hvala Bogu, samo neka su ljudi zadovoljni jer kad je tako onda ima i posla. Svi članovi obitelji su uključeni od nas starijih do unuka mi Andreja.“ Kroz smijeh nam priča Drago dok malom Andreju, koji bi sudeći prema zanimanju mogao naslijediti djeda, pokazuje meso.
Pokazao je i nama i zaista se ima što vidjeti. Objekt koji ima kapacitet za preko 2 000 pršuta, a u njemu sve popunjeno kako pršutima tako i kobasicama te drugim vrstama mesa. Dio osoljen, dio na dimu, a dio na zrenju.
„Ljudi dovezu meso, a sve ostalo je naša briga – soljenje, sušenje, vakumiranje po želji. Sve se radi na tradicionalan i prirodan način, bez ikakvih dodataka. Meso dovoze ljudi od Banja Luke, preko Jajca i Bugojna pa do Hercegovine.“ Dodaje Drago.
Za sušionicu Krišto u četiri godine, koliko postoji, pročulo se od čovjeka do čovjeka.
„Zadovoljni su načinom na koji radimo, a na ruku nam idu i Bogom dani uvjeti za ovaj posao. Mi smo na 950 metara nadmorske visine, a naš kraj obiluje vjetrom odnosno poznatom duvanjskom burom. Vlage nema previše, taman koliko je potrebno, zbog čega su naša područja iznimno pogodna za ovaj posao.“ Objašnjava nam mladi Josip koji je sve to prije nekoliko godina prepoznao i čija je pokretanje sušionice zapravo i bila ideja.
Komentari